Meki kompozitni materijali su klasa materijala makroskopski oblikovanih od dva ili više sastavnih materijala s različitim svojstvima, integriranih kroz fizičke ili kemijske procese da bi se dobio materijal koji posjeduje nove karakteristike. Kombinirajući prednosti svojih odgovarajućih komponenti, ovi materijali ne samo da zadržavaju određene atribute pojedinačnih sastojaka, već također generiraju-putem sinergističkih "kompozitnih učinaka"-nova svojstva koja nedostaju bilo kojem pojedinačnom materijalu; posebice njihova inherentna "mekoća" daje im jedinstvenu primjenjivost u širokom rasponu područja.
S tehničkog stajališta, mekani kompozitni materijali obično se sastoje od materijala matrice i materijala za pojačanje. Materijal matrice služi za vezivanje i zaštitu armature uz olakšavanje prijenosa mehaničkog naprezanja; uobičajeni primjeri matričnih materijala uključuju smole i gume. Materijal za ojačanje, naprotiv, primarno osigurava čvrstoću i krutost, sadržavajući elemente kao što su vlaknasti materijali (npr. staklena vlakna, karbonska vlakna) ili tkane tkanine. Razboritim kombiniranjem i preciznim tehnikama obrade, ove dvije vrste materijala blisko su povezane kako bi se stvorio kompozitni materijal koji je istovremeno mekan, ali posjeduje potrebne razine čvrstoće i žilavosti.
